Pojam transfernih cijena u Republici Hrvatskoj reguliran je važećim Zakonom o porezu na dobit,  člankom 13. Zakona o porezu na dobit i člankom 40. Pravilnika o porezu na dobit.

Pitanje transfernih cijena javlja se u odnosu povezanih društava radi utvrđivanja i poštivanja principa transfernih cijena pri kupnji sirovine, poluproizvoda, usluga te prodaji gotovih proizvoda, robe i usluga.

Za utvrđivanje i procjenu jesu li poslovni odnosi između povezanih osoba ugovoreni po tržišnim cijenama predviđa se primjena sljedećih metoda:

• metoda usporedivih nekontroliranih cijena
• metoda trgovačkih cijena
• metoda dodavanja bruto dobiti na troškove
• metoda podjele dobiti 
• metoda neto dobitka

Kod odabira metode u određivanju transfernih cijena potrebno je primijeniti onu metodu koja je prilagođena upravljanju skupinom društava i koja je dopuštena poreznim propisima o oporezivanju dobiti u državama u kojima su društva koja međusobno trguju. U određivanju transfernih cijena obuhvaćaju se svi troškovi od proizvodnje do prodaje krajnjem kupcu i utvrđuje se ukupna dobit od proizvoda na tržištu koja se nakon toga dijeli među povezanim društvima. Transferna cijena sadrži pripadajući dio ukupne dobiti proizvoda ostvarene na tom tržištu koja pripada matici.